Jesenska jutra su bila sve hladnija i hladnija. Šumske životinje su ostale u kućicama i pravile odijelo za hladnije vrijeme. Mama jež je zvala malog ježa.
Mama jež: ježiću, ježiću moj maleni, dođi da ti mama proba novi kaputić.
Ježić: evo me odmah! Ovaj kaputić mi je mali, baš da probam novi.
Mama jež: izvoli moj mali sine! Puno sam se namučila, ne vidim baš dobro, teško sam ga sašila.
Jež: joj mama opet si mi sašila ovaj bockavi isti kao stari. Ne volim ga i neću ga nositi. Fuj!
Mama jež: ali sine svi ježevi imaju takav.
Ježić: kad su svi glupi. Ja neću takav hoću topliji i hoću mekši i ljepši. Saši mi kao u mace.
Mama jež: joj sine ja sam jež i ne znam drugačije da šijem.
Ježić: onda ako nećeš, ništa majko, ja idem, naći ću neku drugu majku. Ona će mi sašiti.
Mama jež: čekaj sine, pa nema niko dvije majke.
Ježić: doviđenja mama, naljutio sam se i idem i da znaš veliki sam ti ja nikog se ne plašim (ode).
Kako svi u ovoj šumi, svi imaju lijep kaputić, samo ja nesretni jež imam ruužan.
Muzika za zeca, zec viri iza grane.
Zec:ježiću nemoj zbog toga plakati.
Ježić:lako je tebi, tvoj kaputić je lijep i mekan, a vidi moj, probaj zeko kako bode.
Zec: au! Ali svejedno lijep je.pa svi ježevi imaju takav.
Ježić: ali ja bih više volio tvoj kaputić. Molim te zeko napravi i meni takav.
Zec. Znaš ja strašno žurim, nemam vremena. Zdravo!
(odskakuta zec dalje, muzika za zeca)
ježić: (ježić hoda i plače) nesretnik, pravi sam nesretnik…
Vjeverica: ježiću pa ti plačeš.
Ježić: kako ne bih kad imam tako lužan kaputić. Vidiš on i bode. Vidi, probaj.
Vjeverica: au ježiću, ali svi ježevi imaju takav.
Ježić: ali ja bih više volio takav kao što je tvoj, mekan i lijep. Hoćeš li molim te vjeverice i meni takav sašiti?
Vjeverica: ali ježiću ja ima pumo malih vjeverica kod kuće, prvo moram njima, pa dok završim. Ali pored toga i jako žuri. Zdravo! (muzika i ona odlazi)
ježić: niko neće malom ježu da pomogne, ja ću plakati i plakati pa neka umrem.
Miš: (miš viri) ježiću nećeš me pojesti ako prođem pored tebe?
Ježić: ma neću, da znaš nisam ni gladan.
Miš: a je li? A šta ti je?
Ježić: ništa samo sam tužan. Svi imate lijep kaput samo ja lužan i bockav.
Miš: pa to nije tako strašno, svi ježevi su takvi.
Ježić: mišu, mišiću! Nikad ni jednog miša neću pojesti samo te molim saši meni jedan mekani kaputić, kao što je tvoj.
Miš: joj, ježiću ne mogu. Sad je zima i hladno mi je. Djeca će me tražiti. Đenja! (odlazi)
(muzika za lisicu koja se prikrada)
lisica: joj, joj kakav ježić. Baš dobro, već dugo nisam ništa pojela, gladna sam. Zdravo ježiću! Zašto plačeš?
Ježić: (uplašen skoći na drugu stranu od lije, zamuckuje)
j…ja….pa…eto…lijo…kaputić mi je luzan p…pa…zato plačem.
Lisica: jest, baš ti je ružan.
Ježić: (umiljato) lijo tvoj je lijep pa bil ti meni mogla takav da naplaviš?
Lija: taman posla! Lija da šije ježu. (malo promisli)
znaš, možda bih ipak mogla da ti sašijem.
Ježić: znaš, baš si ti dobra lija. Ja sam mislio da su sve lije zlobne.
Lija: pa i jesm dobra. Ha… Ha…ali da bih ti sašila, moram ti uzeti mjeru. (lija se sa oprezom približava ježu)
(muzika za lijino približavanje)
ježić: (muca i izmiče) lijo z…z….zar me ne vidiš na daleko?
Lija: ne ježiću, na daleko ne vidim. Ha…ha…ha…
Ježić: vidi, vidiš, ali ti hoćeš….
Lila: da ježiću, hoću da te pojedem! (skoči) m…m… Kako ti bodeš! Uh, ti si jež! (bježi)
ježić: pa ja nisam ni znao da imam tako dobar kaputić, najbolji kaputić na svijetu. Idem kući mami da je poljubim, što mi je napravila bockavi kaputić. Moja mama je ipak najbolja šnajderica u šumi.
