Kaputić za malenog ježa – dramski tekst

"Pa ja nisam ni znao da imam tako dobar kaputić, najbolji kaputić na svijetu. Idem kući mami da je poljubim, što mi je napravila bockavi kaputić. Moja mama je ipak najbolja šnajderica u šumi."

221

Jesenska jutra su bila sve hladnija i hladnija. Šumske životinje su ostale u kućicama i pravile odijelo za hladnije vrijeme. Mama jež je zvala malog ježa.
Mama jež: ježiću, ježiću moj maleni, dođi da ti mama proba novi kaputić.
Ježić: evo me odmah! Ovaj kaputić mi je mali, baš da probam novi.
Mama jež: izvoli moj mali sine! Puno sam se namučila, ne vidim baš dobro, teško sam ga sašila.
Jež: joj mama opet si mi sašila ovaj bockavi isti kao stari. Ne volim ga i neću ga nositi. Fuj!
Mama jež: ali sine svi ježevi imaju takav.
Ježić: kad su svi glupi. Ja neću takav hoću topliji i hoću mekši i ljepši. Saši mi kao u mace.
Mama jež: joj sine ja sam jež i ne znam drugačije da šijem.
Ježić: onda ako nećeš, ništa majko, ja idem, naći ću neku drugu majku. Ona će mi sašiti.
Mama jež: čekaj sine, pa nema niko dvije majke.
Ježić: doviđenja mama, naljutio sam se i idem i da znaš veliki sam ti ja nikog se ne plašim (ode).
Kako svi u ovoj šumi, svi imaju lijep kaputić, samo ja nesretni jež imam ruužan.
Muzika za zeca, zec viri iza grane.
Zec:ježiću nemoj zbog toga plakati.
Ježić:lako je tebi, tvoj kaputić je lijep i mekan, a vidi moj, probaj zeko kako bode.
Zec: au! Ali svejedno lijep je.pa svi ježevi imaju takav.
Ježić: ali ja bih više volio tvoj kaputić. Molim te zeko napravi i meni takav.
Zec. Znaš ja strašno žurim, nemam vremena. Zdravo!
(odskakuta zec dalje, muzika za zeca)
ježić: (ježić hoda i plače) nesretnik, pravi sam nesretnik…
Vjeverica: ježiću pa ti plačeš.
Ježić: kako ne bih kad imam tako lužan kaputić. Vidiš on i bode. Vidi, probaj.
Vjeverica: au ježiću, ali svi ježevi imaju takav.
Ježić: ali ja bih više volio takav kao što je tvoj, mekan i lijep. Hoćeš li molim te vjeverice i meni takav sašiti?
Vjeverica: ali ježiću ja ima pumo malih vjeverica kod kuće, prvo moram njima, pa dok završim. Ali pored toga i jako žuri. Zdravo! (muzika i ona odlazi)
ježić: niko neće malom ježu da pomogne, ja ću plakati i plakati pa neka umrem.
Miš: (miš viri) ježiću nećeš me pojesti ako prođem pored tebe?
Ježić: ma neću, da znaš nisam ni gladan.
Miš: a je li? A šta ti je?
Ježić: ništa samo sam tužan. Svi imate lijep kaput samo ja lužan i bockav.
Miš: pa to nije tako strašno, svi ježevi su takvi.
Ježić: mišu, mišiću! Nikad ni jednog miša neću pojesti samo te molim saši meni jedan mekani kaputić, kao što je tvoj.
Miš: joj, ježiću ne mogu. Sad je zima i hladno mi je. Djeca će me tražiti. Đenja! (odlazi)
(muzika za lisicu koja se prikrada)
lisica: joj, joj kakav ježić. Baš dobro, već dugo nisam ništa pojela, gladna sam. Zdravo ježiću! Zašto plačeš?
Ježić: (uplašen skoći na drugu stranu od lije, zamuckuje)
j…ja….pa…eto…lijo…kaputić mi je luzan p…pa…zato plačem.
Lisica: jest, baš ti je ružan.
Ježić: (umiljato) lijo tvoj je lijep pa bil ti meni mogla takav da naplaviš?
Lija: taman posla! Lija da šije ježu. (malo promisli)
znaš, možda bih ipak mogla da ti sašijem.
Ježić: znaš, baš si ti dobra lija. Ja sam mislio da su sve lije zlobne.
Lija: pa i jesm dobra. Ha… Ha…ali da bih ti sašila, moram ti uzeti mjeru. (lija se sa oprezom približava ježu)
(muzika za lijino približavanje)
ježić: (muca i izmiče) lijo z…z….zar me ne vidiš na daleko?
Lija: ne ježiću, na daleko ne vidim. Ha…ha…ha…
Ježić: vidi, vidiš, ali ti hoćeš….
Lila: da ježiću, hoću da te pojedem! (skoči) m…m… Kako ti bodeš! Uh, ti si jež! (bježi)
ježić: pa ja nisam ni znao da imam tako dobar kaputić, najbolji kaputić na svijetu. Idem kući mami da je poljubim, što mi je napravila bockavi kaputić. Moja mama je ipak najbolja šnajderica u šumi.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime