Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Sa čime se dete suočava u procesu adaptacije na dečiji

Dete se suočava sa različitim emocijama i konfliktima unutar sebe kao i u društvu, između ostalog:
– mora da se navikne na odvojenost od porodice
– oseća se nebezbedno i uplašeno jer je u situaciji napuštanja sigurne fizičke i socijalne sredine i ulaska u novu fizičku i socijalnu sredinu u kojoj ne zna šta ga očekuje,u kojoj je sve za njega novo i nepoznato
– menjanje statusa – u porodici je sve podređeno njemu a u vrtiću/jaslama mora da se uklopi u društvo, kao jedinka u mnoštvu sličnih
– preblemima socijalizacije – mora da nauči da sarađuje i živi sa drugom decom, rešava konflikte i snalazi se
– preplavljuje ga strah od napuštanja i odvajanja
Kakve reakcije deteta treba očekivati u procesu adaptacije:
uznemirenost,
plač,
razni protesti,
odbijanje hrane,
odbijanje spavanja ili poremećen san,
probavne smetnje,
agresivno ponašanje prema sebi ili prema drugima,
povlačenje u sebe,
regresija (sisanje prsta, mokrenje u krevet…),
preterano vezivanje za prisutnu odraslu osobu.
Primarni zadatak procesa adaptacije za vaspitača:
Uspostavljanje pozitivne komunikacije i prisne socio-emocionalne veze sa detetom.
Trajanje adaptacije:
Najčešće dve-tri nedelje uz moguće velike individualne razlike.
Roditelji mogu da pomognu detetu u procesu adaptacije svojim postupcima:
u periodu koji prethodi adaptaciji i
u toku same adaptacije.
Pomoć roditelja detetu u periodu koji prethodi polasku deteta u jasle ili vrtić:
Osamostaljivati dete odvajanjem od roditelja na duže vreme (boravak deteta u društvu poznatih i manje poznatih osoba).
Omogućiti što samostalniji kontakt deteta sa drugim ljudima i decom – druženje…
Prilagoditi ritam života deteta životu u jaslama – upoznati dnevni raspored boravka deteta i početi sa njegovim praktikovanjem kod kuće.
Prilagoditi ishranu deteta vrtićkoj ishrani.
Osamostaljivati dete: u samostalnom hranjenju, obavljanju nužde, oblačenju i svlačenju, ličnoj higijeni…(Treba znati da se u jaslicama ne koriste flašice i cucle a da u vrtiću deca ne nose pelene).
Upoznati dete sa prostorom vrtića.
Kod kuće deci govoriti o vrtiću, deci, igračkama, vaspitačicama na pozitivan način, nikada i nikako ne plašiti dete vrtićem.
Pomoć roditelja detetu tokom samog procesa adaptacije:
U dogovoru sa vaspitačem ili medicinskom sestrom vaspitačem planirati dužinu boravka deteta u vrtiću. Za jasleni uzrast praktikuje se, u prvom dolasku, ostajanje deteta od pola sata a za vrtićki uzrast i duže.
Uvek sačekati da vaspitač/medicinska sestra vaspitač primi jedno po jedno dete kako bi svakom detetu posvetila malo potrebne pažnje.
Dopustiti da dete u vrtić ponese svoju omiljenu igračku – u dogovoru sa vaspitačima deteta.
Ostavljanje deteta za vreme odmora u vrtiću ostaviti za nešto kasnije (ne počinjati odmah sa spavanjem u vrtiću).
Ne pokazivati slabost ostajanjem u hodniku ili ispred sobe i prikriti svaku uznemirenost.
Biti svestan da druga deca reaguju na svakog novog roditelja koji se pojavljuje čime se podstiče lančana reakcija plača kod dece.
Ne dužiti sa razgovorom i objašnjenjima (naročito za jasleni uzrast deteta) ali ni biti grub (ugurati dete u sobu bez objašnjenja).
Po povratku iz vrtića provoditi što više kvalitetnog vrmena sa detetom i pričati o vrtiću/jaslicama slušajući pažljivo dete i tražeći razloga da se boravak u vrtiću detetu učini prihvatljivim i lepim. Podsticati dete da se okrene nekom detetu i igri.
Ne lagati dete, ne obećavati detetu ono što ne možemo ispuniti.
Kada objašnjavamo detetu vreme kada ćemo doći po njega prilagoditi objašnjenje detetu. Vreme meriti aktivnostima koje će biti prisutne u vrtiću za vreme boravka deteta. (U dogovoru sa vaspitačicom).
Šta može da oteža adaptaciju:
Tokom same adaptacije ne navikavajte dete na nošu, ne odvikavajte ga od cucle. (Za vrtićki uzrast: to ste morali da učninite na jaslenom uzrastu. Za jasleni uzrast: ostavite to za dane kada se navikne na jaslice).
Ne vraćati se po dete: time mu šaljete poruku: ako dovoljno jako i dugo plačeš ja ću se i sutra odmah vratiti. Tako dodano otežavate detetu već tešku situaciju.
Prekidanje adaptacije usled naše bolećivosti. Ukoliko adaptaciju prekidamo zbog toga što dete plače šaljemo mu poruku: ako budeš dovoljno plakao nećeš ići u vrtić/jasle.
Ako roditelj i vaspitač ne sarađuju u dovoljnoj meri u interesu deteta.
Problemi se mogu povećati ako je dete:
– mlađeg uzrasta
– prezaštićeno u porodici – ,,razmaženo” – naviklo da se svi prilagođavaju njemu
nema inicijative u kontaktu sa vršnjacima,nema iskustva u socijalnim kontaktima
dete povučeno i plašljivo
– u situaciji kada postoji drugi snažan faktor koji bitno utiče na dete i njegov dosadašnji način života: novi član porodice, gubitak u porodici, navikavanje na nošu ili odvikavanje od cucle;
Izvor: vaspitaci.blogspot.com
Share on facebook
Podeli