Stavovi koji treba da prate aktivno slušanje

Morate biti kadri da vidite dete kao osobu koja nije isto što i vi – kao osobu koja nije spojena sa vama, kao nezavisno ljudsko biće kome vi dajete njegov vlastiti život i osećanje identiteta.

97
  1. Morate želeti da čujete šta dete ima da kaže. To znači da ste voljni da odvojite potrebno vreme za slušanje. Ako nemate vremena, onda to recite.
  2. Morate stvarno hteti da pomognete detetu da reši dati problem u datom trenutku. Ukoliko nećete, sačekajte trenutak kada ćete hteti.
  3. Morate stvarno biti kadri da prihvatite detetova osećanja onakva kakva su, ma koliko ona bila različita od vaših ili od sećanja za koja mislite da dete “treba” da ih ima. Potrebno je neko vreme da čovek razvije ovaj stav.
  4. Morate imati duboko osećanje poverenja u detetovu moć da vlada svojim osećanjima, da radi na njima i da nađe rešenje za svoje probleme. To poverenje ćete steći posmatrajući dete kako rešava svoje probleme.
  5. Morate prihvatiti da su osećanja prolazna, a ne trajna. Osećanja se menjaju – mržnja se može preobratiti u ljubav, a obeshrabrenost brzo može smeniti nada. Prema tome, ne treba da Vas plaši izražavanje osećanja; ona neće zauvek ostati u detetu. Aktivno slušanje će Vam to i pokazati,
  6. Morate biti kadri da vidite dete kao osobu koja nije isto što i vi – kao osobu koja nije spojena sa vama, kao nezavisno ljudsko biće kome vi dajete njegov vlastiti život i osećanje identiteta. To “odvajanje” će vam omogućiti da “dopustite” detetu da ima vlastita osećanja, vlastiti način gledanja na stvari. Samo će vas “odvajanje” učiniti kadrim da pomognete detetu. Morate biti uz dete dok doživljava svoj problem, ali ne i spojeni sa njim.