Zekina kuća – priča

Prema ruskoj narodnoj bajci.

1535

Živeli su jednom lisica i zec. Lisica je imala ledenu kućicu ,a zec drvenu. Dođe proleće i lisičina kućica se istopi, a zekina ostade kao i pre što je bila. Zamoli lisica zeku da je pusti unutra da se ogreje, pa ga onda iz kućice istera. Ide zeka i plače,a u susret mu idu psi.
– Zbog cega plačeš zečiću ?
– Kako da ne plačem? Imao sam kućicu drvenu,a lisica ledenu. Dođe proleće, njena se istopila i ona me zamolila da je pustim unutra i onda me isterala.
– Ne plači zečiću, -rekoše psi. -Mi ćemo je isterati. I priđose kućici.
– Av, av, av! Izlazi lijo napolje!
A lija odgovara s peći:
– Kad iskočim, kad poskočim, poleteće perje na sve strane!
Psi se uplašise i pobegoše.
Sedi zeka pod žbunićem i plače. Pored njega prolazi medved.
– Zbog čega plačeš zečiću?
– Kako da ne plačem?Imao sam kućicu drvenu,a lija ledenu. Dođe proleće, lijina se kućica istopila. Zamolila me da je pustim da se ogreje, pa me onda isterala.
– Ne plači zečicu-reče medved-ja ću je isterati.
– Ne medvede, nećeš moći da je isteraš. Psi su je terali, nisu je isterali, ni ti je nećeš isterati.
– Isteraću je-reće medved.
Priđose kučici i medved zabrunda:
– Izlazi lijo napolje!
A ona će njemu s peći:
Kad iskočim, kad poskočim,poleteće perje na sve strane!
Uplaši se medved i ode.
Sedi zeka pod žbunićem i plače. Pored njega prođe petlić, zlaćani fesić i kosu na ramenu nosi. Ugleda zecica i upita ga:
– Zašto plačeš zečiću?
– Kako da ne plačem-odgovori zeka. Imao sam kućicu drvenu,a lija ledenu. Njena se istopila i ona me zamolila da je pustim da se ogreje. Ja je pustio a ona me isterala.
Hajdemo, ja ću je isterati.
– Ne, nećeš moći da je isteraš. Psi su je terali, nisu je isterali. Medved je terao, nije je isterao. I ti je nećeš isterati.
– E, ja ću je isterati, hajdemo!
Priđoše kućici i petao zapeva:
– Kukuriku! Nosim kosu na ramenu, hoću liju poseći. Beži lijo s peći!
A lisica se uplaši i reče:
– Oblačim se…
– Kukuriku! Nosim kosu na ramenu, hoću liju poseći. Beži lijo s peći!
A lisica mu rece:
– Bundu oblačim…
I petao po treci put povika:
– Kukuriku! Nosim kosu na ramenu, hoću liju poseći. Beži lijo s peći!
I lisica iskoči iz kućice i u šumu pobeže. I zečić je opet živeo u svojoj kućici.