Da li znate odakle potiču priče i legende o Deda Mrazu

Ho, ho, hooo…! Reči su čuvenog starca u crvenom, koji je simbol zimskih radosti i praznika i jedan od najpoznatijih ličnosti na svetu. Naravno, reč je o Deda Mrazu! Da li ste se ikada zapitali odakle potiču priče i legende o njemu? Ovo je sasvim sigurno pravo mesto da o tome nešto saznate…

754

Širom sveta se vozi u letećim sankama u koje je upregnuto devet (izvorno osam) irvasa od kojih svaki ima svoje ime, a najpoznatiji je predvodnik Rudolf koji, zahvaljujući svom crvenom svetlećem nosu, Deda Mrazu osvetljava put u snežnoj i maglovitoj zimskoj noći.

Kod Slovena, Deda Mraz je bio zli čarobnjak koji je voleo da zaleđuje decu. U početku, on je otimao decu i odnosio ih u velikom džaku, a da bi otkupili decu, roditelji su morali da mu daju poklone. Vremenom, pod uticajem hrišćanstva, lik je skroz izmenjen pa je postao ljubazan i počeo da deli poklone deci. Do kraja 19. veka postao je popularan među svim mitskim likovima koji su bili zaduženi za davanje poklona za praznike.

Posao deda mraza

Posao Deda Mraza je lep, iako nije ni malo lak. Njegov jedini cilj je da usrećuje i to mu uspešno polazi za rukom. On radi u teškim uslovima, po snegu, ledu i na velikoj hladnoći, a pomoćnici su mu, kao što smo i napomenuli – irvasi koji vuku njegove sanke pune poklona. Njegova misija traje mesec dana, a gde je tokom proleća, leta i jeseni, svi se pitaju ali niko ne zna istinu… Pravu istinu saznaćete baš na ovom mestu.
Iako je star on je na neki način čuvar tajne večnosti i neprolaznosti. Širi radost i dobro raspoloženje, važi za osobu koja se stalno zabavlja i svakako ne zaboravlja. Deda Mraz je poliglota jer komunicira širom sveta sa decom svih rasa i nacija. Jedan jedini… Deda Mraz.

Deda Mrazov dom

Deda Mraz donosi deci poklone na Badnje veče, Božić ili na dan Svetog Nikole (u zapadnoj kulturi) ili za Novu godinu (u istočnoevropskim državama). Deda Mraz živi u svom selu daleko na Severnom polu u gradu Laponija (severni deo Finske). On tamo živi sa svojim patuljcima koji tokom čitave godine vredno rade proizvodeći igračke za dobru decu koje će im Deda Mraz podeliti u Novogodišnjoj ili Božićnoj noći.
Dom u kojem živi novogodišnji deda pored same kuće obuhvata i radionicu u kojoj uz pomoć vilenjaka pravi poklone. U nekim pričama se spominju čitava sela oko njegove kuće koje naseljavaju njegovi pomoćnici.
Najpoznatija legenda kaže da on živi na Severnom polu, koji pripada teritoriji Kanade, a poštanski broj kuće u kojoj živi je H0H-0H0.
Na Aljasci postoji grad pod imenom Nort Pol u kojem se nalazi turistička atrakcija Deda Mrazova kuća, pa se Zip kod ovog grada koristi kao promotivni poštanski broj za Deda Mraza (99705). Ono što je zanimljivo, svaka nordijska zemlja tvrdi da se kuća Deda Mraza nalazi u granicama njihove teritorije i da on živi u Drobaku. U Danskoj smatraju da on živi na Grenlandu, u Finskoj na planini Korvatunturi. U Rusiji, Deda Mraz se nalazi u gradu Veliki Ustjug.

Ko donosi poklone – Deda Mraz, Sveti Nikola, Božić Bata ili?

Postoji više legendi o Deda Mrazu sa kojima ćete se upoznati u nastavku teksta, ipak prema istorijskim navodima može se reći da je Sveti Nikola daleki predak današnjeg Deda Mraza.

Sveti Nikola

Deda Mrazov lik i delo najpre se temelji na liku i delu Svetog Nikole i on je svakako jedna od inspiracija za Deda Mraza i njegova preteča. Veruje se da je Sveti Nikola bio ne samo zastitnik putnika već i zaštitnik dece. Priča o savremenom Deda Mrazu je varijacija holandske priče bazirane na istorijskoj ličnosti Svetom Nikoli, koji je bio poznat po svojoj darežljivosti siromašnima. Holandska priča povezuje ga sa Španijom iz koje je brodom dolazio do njihovih obala i domova. Tamo su mu pomagali robovi a jedan od njih bio je poznat kao Zvarte Piet (Crni Petar) koji je Svetom Nikoli bio isto što i vilenjaci Deda Mrazu, samo što je nevaljalu i zločestu decu Crni Petar kinjio i šibao. Sveti Nikola je delio poklone na svoj dan.

Sveti Nikola putuje u Ameriku – Naseljavajući prostor Severne Amerike, zapadni doseljenici su preko okeana u “novi svet” sa sobom poneli i svoja verovanja i običaje. Sant Niklaus, Saint Niklaus, Sinterklass i ostale varijacije imena Svetog Nikole vremenom su sjedinjene i stvoren je Santa Klaus čije ime je američka štampa prvi put upotrebila 1773. godine.
Upravo se u tom periodu Sveti Nikola polako “preobrazio“ u Deda Mraza kakvog danas poznajemo iako su neki nezaobilazni rekviziti – crveno odelo, krzneni ogrtač, kočije, irvasi i sve što već ide uz savremenog donositelja radosti i poklona, dodavani kasnije.
Jedan od prvih umetnika koji je definisao moderni izgled Deda Mraza bio je Tomas Nast, američki karikaturista iz 19. veka čija se slika Deda Mraza 1863. godine pojavila u nedeljniku “Harpers vikli”.
Priča da Deda Mraz živi na Severnom polu takođe je Nastovo delo, a u to vreme je “najvoljeniji dekica na svetu” dobio i krzneni ogrtač.
Danas tradicionalna crvena boja njegovog kostima, zamenila je prvobitnu žuto-zelenu 1868. godine kada su Deda Mrazu dodate i kočije i irvasi

Bog Oldin

Tradicija današnjeg Deda Mraza vezuje se čak i za germansko pagansko verovanje u boga Odina, koji je jahao letećeg konja sa osam nogu – Slepnira, a čija su današnja paralela čuveni Deda Mrazovi irvasi. Deca bi ostavila svoje čizme napunjene šargarepama, slamom ili šećerom kod dimnjaka da ih pojede Slepnir.
Odin bi zatim nagradio ljubaznost te dece, zamenivši hranu za Slepnira poklonima ili slatkišima. Ovaj običaj opstao je u Nemačkoj, Belgiji i Holandiji posle prihvatanja hrišćanstva i postao je povezan sa Svetim Nikolom, a može se i danas videti kako deca u nekim kućama ostavljaju čarape pokraj dimnjaka. Ovaj običaj je došao u Sjedinjene Države kroz holandsku koloniju Novi Amsterdam, pre britanskog osvajanja u 17. veku u evoluirao je u kačenje čarapa na kamin.

Ruski Ded Moroz

Ovo je ruska verzija Deda Mraza i ona je nešto najsličnije Božić Bati. Kao i većina drugih zemalja, i Rusija ima svoju varijantu Deda Mraza, koja se razlikuje od veselog, trbušato-okruglog malog sedog i bradatog gospodina obučenog u crveni kostim i koji se često pojavljuje u holivudskim filmovima, na božićnim i novogodišnjim razglednicama i u reklamama za koka kolu. Ruski Deda Mraz poznat je kao Ded Moroz. To je sedi muškarac sa dugom sedom bradom, uvek vitak, lep i raskošno obučen.

Ded Moroz je odeven u dugačak ruski kaput koji može biti raznih boja: od crvene, preko ledeno plave, srebrne ili zlatne boje, a karakterističan je po tome što je uvek dekorisan raskošnim vezom. Umesto klasične kupaste kape sa kitkom na vrhu, ruski Ded Moroz obično nosi okruglu rusku kapu od krzna. U ruci drži dugačak štap, uvek ukrašen raznim motivima. Ded Moroz nema svoje irvase. Tri prelepa konja, tzv. ruska trojka, imaju dovoljno snage i brzine da odvedu Ded Moroza uvek na vreme tamo gde ga deca željno očekuju. Brže nego što to čine irvasi.

Razlika je i u tome što Ded Moroz donosi deci poklone u novogodišnjoj noći, a ne na Badnje veće. Takođe, rusko praznično drvo nije božićno drvo, kao u većini zemalja, već novogodišnje drvo.

Umesto severnog pola, Ded Moroz zvanično ima svoj dom na imanju u ruskom gradu Veliki Ustjug. Mališani iz čitave Rusije mu uoči božićnih i novogodišnjih praznika pišu pisma i šalju ih na njegovu adresu u Velikom Ustjugu u nadi da će im on ispuniti sve praznične želje. Oni koji posete Veliki Ustjug mogu da se slikaju sa Ded Morozom, da se voze u njegovim kočijama koja vuku tri konja i da uživaju u raznim zimskim aktivnostima.

Srpski Božić Bata

Za razliku od zapadnog sveta koji je Svetog Nikolu zamenio Deda Mrazom, pravoslavni narodi, a naročito Srbi, nastavili su da ovog svetitelja proslavljaju kao jednog od najvećih svetaca i potpuno odvojeno od novogodišnjih praznika.

Veruje se da je srpski Božić Bata nastao u 19. veku. On je, prema predanju, dobroj deci na Božićno jutro donosio poklone, a iz tog perioda je sve do danas ostala sačuvana božićna pesmica: “Ide Božić bata, nosi kitu zlata, da pozlati vrata, i oboja poboja, i svu kuću do krova”.

Božić Batu bi najčešće igrao najstariji član porodice koji bi se maskirao i u kuću dolazio u rano jutro kucajući i pevajući i, naravno, donoseći deci poklone. U kasnijim godinama, Božić Bata, u Srbiji inicijalno obučen u kožni gunj i šubaru, postepeno je počeo da dobija zapadnjački izgled pod uticajem austrougarske ilustrovane štampe.

Preko svojih severnih suseda Srbi su upoznali i lik Deda Mraza. Vremenom, tako su negde počeli da se pojavljuju i Božić Bata i Deda Mraz, jedan za Božić, drugi za Novu godinu.

Nakon Drugog svetskog rata i socijalističke revolucije “suviše hrišćanskog” Božić Batu potpuno zamenjuje “nadnacionalni, univerzalni” Deda Mraz koji od tada počinje da “dolazi” isključivo za Novu godinu.

Ipak.. znajući da je svaka legenda prekrivena velom misterije, pustimo mašti na volju i pridržavajmo se naših omiljenih običaja koji  prozilaze iz tih priča.