„Dobro sam ja nedavno rekla. Odoše vaspitači u fotografe“ – utisak jedne vaspitačice

4823

Godine uzleta – Nove osnove programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja

Simbolično nazvane „Godine uzleta”, nove osnove programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja navodi se da prepoznaju značaj predškolskog doba u razvijanju sposobnosti za celoživotno učenje, kao što su samopouzdanje, otvorenost, radoznalost, istrajnost, otpornost i kreativnost.

Ovaj program u vrtićima (kako kažu nove osnove) nastaje zajedničkim učestvovanjem dece i odraslih u prostoru koji je inspirativan za dete, gde ono može slobodno da istražuje, da se igra, da promišlja, da sarađuje sa drugima, isprobava i upoznaje svet oko sebe.

Ovo je TEORIJA, a U PRAKSI se dosta vaspitača žali na novi program rada. Kako da spojimo teoriju i praksu, i da li je to uopšte moguće? Ko nam piše programe za rad u vrtićima sa decom? Koji su kriterijumi? Da li su oni koji pišu programe ikada proveli jedan dan u vrtiću?

Bez obzira da li ste ZA ili PROTIV, u centru interesovanja treba da bude DETE i njegova bezbednost između ostalog.

Pročitajte i mišljenje vaspitačice u penziji, Čedislavke Popović, o novom programu „Godine uzleta“ koje je privuklo dosta pažnje na internetu.

“ Po mom mišljenju ( tako su me učili, to se prožimalo kroz sve ciljeve i vaspitno – obrazovne zadatke u programima vaspitno – obrazovnog rada sa decom) da centar svega treba da bude DETE i zadovoljavanje njegovih želja uz vedro i veselo detinjstvo kao i podsticanje svih aspekata razvoja u skladu sa uzrastom.

“ Dobro sam ja nedavno rekla. Odoše vaspitači u fotografe!

  • Gde je tu fotografija?
  • Kako će ona doprineti svemu ovome?
  • Kome da se vaspitači dokazuju?
  • Kome prezentuju?

Kada se fotografišemo šta radimo? Naravno poziramo, biramo najlepšu pozu.

Savršen pano ne znači savršen rad.

Dovoljno je da jedan pedagog provede samo 30 minuta u jednoj grupi i sagledaće nivo te grupe.

Ne kritikujem već samo glasno razmišljam.

Sutra već očekujem poziv na seminar „Sam svoj majstor – sečem, sklapam, kuvam, lepim, konstruišemo, šijem…

Plate, uslovi rada, status, kvo. Nikom ništa.“

Poštovane kolege, molim vas, recite nam iskreno, šta mislite o novom programu „Godine uzleta“?

4 KOMENTARA

  1. Još jedna ideja sa zapada koja ne može da se primeni i zaživi kod nas jer mi imamo pet puta više upisane dece u grupi.Lako ,lepo i zanimljivo sve deluje na papiru i u fotelji a u grupi sa decom neizvodljivo.Radim 18 godina ovaj posao koji postaje sve sem onoga što je njegova lepota i suština.Uveliko se gušim jer ne mogu da prihvatim stvari ,zato što to tako treba,a one su besmislene i bezpotrebne.Gušimo se u papirima,sastancima bez cilja,tabelama,formularima a ni dece ni nas nigde….
    Sve pokušavaju da nam unište,sve što je godinama valjalo i bilo cenjeno više ne valja! Sistemski se deca uništavaju ,zatupljuju….deca treba nas da vode,mi treba decu da slušamo a ne oni nas…strašno

  2. Prevelik pritisak na vaspitače,beskrajan broj sastanaka,mentori, najblaže rečeno,slabo upućeni u praktičan rad,gube se vrednosti koje bi deca trebalo da usvoje na ovom uzrastu,beskurpulozno se koristi slobodno vreme vaspitača čestim seminarima vikendom ili online,izloženi smo troškovima za nabavku materijala( jer,ne može sve biti tek tako nabavljeno) i moglo bi ovako do sutra da se nabraja. Nažalost,naše mišljenje se ne uvažava,tu smo da pokorno sprovodimo nametnuto i odgovaramo ako se nešto dogodi u prekobrojnoj grupi. Besomučno fotografisanje,pa imaćemo uspomene na generacije koje su upropašćene.

  3. Taj ko je smislio nije radio s decom, ili bar ne vise sa njih 5 istovremeno. Vaspitači nisu učili skole da bi dali deci kamen da se igraju.
    Od prvog dana skole traži se od dece da pišu i čitaju. Onda se roditelji bune kako u vrtiću nisu deca naučili nista, samo se igrali sa otpadnim materijanom. I u pravu su. Deca ne uce prave stvari po planu i programu za uzrast,nego mogu da pokrenu temu o pornografiji ako ih to zanima. I onda ti uradis taj projekat. Da da, deca mogu da traze sta zele a vaspitac mora da prati ta interesovanja. Ako danas njih desest biva zainteresovano za razlicito radis sve to. Nema gluposti. Sve se radi.
    Daju im ambalazu od jogurta za igru,A kod kuće im sve na senzor, igračke kao roboti, a mi ih vraćamo 19.veku, a u školi sve digitalizivano.
    Kad se desi nesreća kriv vaspitac. Nije vaspitac kriv nego oni koji si dozvolili da budu prepune grupe, čak i deca nezaposleni roditelja mogu da šalju decu, vrtiće bez igračaka i bez smislenih aktivnosti za koje su učili školu. Bice sve gore ako se ovako nastavi. Nažalost uvek stradaju nevini, zbog nečijih eksperimenta.

  4. Ja sam realno blago u soku. Bezbednost mogu reci sa svim tim gde je. Moramo 55re oci. Deca mesovita grupa, hronoloski razliciti uzrasti kao zelje, interesovanja, razmisljanja. Paznja nije ista, popusti. Onda svi se krecu, izdvajanja iz grupe, sastavi, rastavi i onda dobijes kritiku. Roditelji, deca nije to ono nase vreme. Mi smo znali, nismo smeli da pisnemo, slusali kao juce da je bilo. Generacije su sve gore. Svidja mi se ideja moze se sprovesti. Ali, na kratko. Deca gube osecaj za empatiju, druzeljubivost. Dolazi do tuce, otimanja, svadje, sukobi, i ako ne daj Boze imas dete koje moze da padne svakog trenutka i ima epi napad. Nema nista bez modela. Znalo se kad i sta. U polukrug i ucis,radis to i to, koleracije, deca uzivaju, niko ne prica i izdvaja se. Niti se desavale nezgode, nezadovoljstvo, smisljali smo sami igre. Igra, sad ne znaju ni da se igraju niti da smisle. Donesi nesto sitno sad moli Boga da ne proguta a mi smo lepili i uzivali.