Evaluacija rada ustanove i vaspitača

Teme aktivnosti se biraju iz dečijeg iskustva, potreba i interesovanja. Da bi što kvalitetnije sagledali rad neke predškolske ustanove veoma su bitne sledeće komponente:

769
Aktivnosti

Savremeni razvoj obrazovanja, podstaknut razvojem celog društva, zahteva obrazovanje po meri deteta. U tom procesu, predškolska ustanova, nakon porodice, ima inicijalnu važnost za uvođenje deteta u taj svet. S toga je važno odgovarajuće obrazovanje vaspitača, njegova stručna osposobljenost i stalna želja za usavršavanjem kao i preispitivanjem.

EVALUACIJA RADA USTANOVE

Tri osnovna pitanja su u središtu procesa vrednovanja ustanova su:

1. Koliko je dobra naša predškolska ustanova?

2. Kako to znamo(zbog čega tako mislimo )?

3. Šta treba da učinimo da bude još bolja?

Ustanove u kojima radimo organizuju i ralizuju svoje ciljeve putem konkretnih zadataka, sadržaja koji prate potrebe i interesovanja dece, metodama rada koje su prilagođene dečijim sposobnostima , uzrastu i interesovanjima. U ovim ustanovama vaspitači su prisutni kao pomagači a deca kao kreatori aktivnosti, podstiče se samoinijacivnost i samostalnost dece. Takođe se, posebno se vodi računa o stvaranju radnih navika, sposobnosti i želje za učenjem , navika reda i discipline ali se značajno vodi računa i o dečijim potrebama. Razlika između radnog i slobodnog vremena se gubi jer je sadržaj aktivnosti u vrtiću zanimljiv,kreativan, prilagođen uzrastu dece, mogućnostima i određuje se prema ličnom ritmu i specifičnim karakteristikama svakog deteta .

Teme aktivnosti se biraju iz dečijeg iskustva, potreba i interesovanja.

Da bi što kvalitetnije sagledali rad neke predškolske ustanove veoma su bitne sledeće komponente:

1. Stručni kvaliteti

2. Podsticanje dečijeg razvoja i učenja

3. Pružanje podrške deci

4. Ostvarivanje program aktivnosti

5. Komunikacija

SAMOEVALUACIJA RADA VASPITAČA

Samoevaluacija rada vaspitača je postupak kojim se vrednuje sopstvena praksa i sopstveni rad, polazeći od analize šta je i kako je urađeno.

Smisao ove evaluacije je da se utvrdi šta vaspitač ostvaruje uspešno i šta bi, eventualno, mogao da obavlja još uspešnije (a, u vezi sa tim – koji oblici i sadržaji stručnog usavršavanja bi mogli da mu se preporuče), koji su njegovi stručni kvaliteti i kakve bi, eventualno, promene trebalo da izvrši u svojoj praksi.

Prilikom samoevaluacije, vaspitač sebi postavlja niz pitanja kao što su: šta smatra za svoj najveći uspeh u poslu kojim se bavi u proteklom periodu, a čime, eventualno, ne može da bude sasvim zadovoljan, zatim, šta je to što može ići u prilog njegovom uverenju da napreduje u struci i koja bi mu iskustva i saznanja, eventualno, bila još potrebna, da bi napredovao još brže i sigurnije. Koja bi njegova znanja, veštine i lični kvaliteti mogli naći još potpuniju primenu u periodu rada koji sledi? 

Šta je od postavljenih vaspitno-obrazovnih ciljeva i svojih zadataka ostvario, u kojim razvojnim aspektima su deca najuočljivije napredovala, koje su prednosti a koji, eventualno, nedostaci načina na koji radi, koje su najveće objektivne teškoće na koje nailazi u svom radu, kako bi ih najbolje mogao prevazilaziti, šta bi još mogao da učini na svom daljem profesionalnom usavršavanju, itd.

Kao pomoć u evaluaciji mogu dobro da posluže video snimci rada vaspitača. Oni omogućavaju uočavanje niza relevantnih detalja prilikom analize, zahvaljujućivraćanju na složenije sekvence, pružajući istovremeno priliku i vaspitačima da vide sebe kako ih vide drugi, čime se povećava njihova samosvest i objektivnost. Zahvaljujući video snimcima, oni najbolje mogu da uoče, kako kvalitete, tako i eventualne slabosti u svom radu i koriguju ih.

STRUČNI KVALITETI

  • Tačna i savesna.
  • Volim i poštujem decu koju vaspitavam i obrazujem (što mu ona uzvraćaju na isti način)
  • Tolerantna sam i predusretljiva prema kolegama.
  • Spremana da se stručno usavršavam.
  • Voljna da učestvujem u stručnim telima i stručnim skupovima.
  • Saradnički raspoložena prema roditeljima i drugim ljudima iz društvenog okruženja.
  • Spremna da učestvujem u raznim društvenim aktivnostima izvan ustanove.

PODSTICANJE DEČJEG RAZVOJA I UČENJA

-Prilagođavam nivo aktivnosti, koje organizujem sa decom, njihovim mogućnostima, odnosno, “zoni najbližeg razvoja”, tako da u njima, uz određen napor, imaju uspeha.

  • Obezbeđujem uslove za situaciono učenje.
  • Uvažavam individualne potrebe dece i zadovoljavam ih, ne zapostavljajući pri tome ni decu sa specijalnim potrebama.
  • Sistematski vodim odgovarajuću evidenciju o napredovanju dece.
  • Imam uvid u ono što je prethodilo i što će slediti vaspitno-obrazovnom programu koji ostvaruje.
  • Proveravam, na sebi dostupne načine, vaspitno-obrazovni učinak koji ima njegov rad, kako u pogledu kratkoročnih, tako i dugoročnih efekata.
  • Razgovaram o aktivnostima i njihovim rezultatima, posebno uspešnim sa svakim detetom.
  • Poznajem teorijske stavove o dečjem učenju i razvoju i prati stručnu literaturu koja se bavi njima.
  • Posmatram decu u aktivnostima, posebno u igrama i međusobnim kontaktima.
  • Blagovremeno, uredno i sistematski vodim svoju pedagošku dokumentaciju.
  • Valjano, konkretno i operativno određujem vaspitno-obrazovne ciljeve, svoje zadatke i aktivnosti dece putem kojih se oni ostvaruju.
  • Nudim deci mnoštvo raznovrsnih aktivnosti među kojima mogu da biraju.
  • Navodim decu,da svoja znanja, veštine i sposobnosti primenjuju u novim situacijama i kontekstima.
  • Organizujem grupne aktivnosti tako da podstiču interaktivno učenje među decom.
  • Koordiniram aktivnosti mnoštva dece koja imaju različita interesovanja i sklonosti.
  • Koristim dečije iskustvo kao polaznu osnovu za sticanje znanja.

PODRŠKA DECI

  • Na probleme dece reagujem pravovremeno i na odgovarajući način.
  • Omogućujem deci da učestvuju u donošenju odluka(na njihovom uzrasnom nivou) o životu i radu vrtića ..
  • Deca koja imaju lične probleme u vrtiću dobijaju moju dobru i pravovremenu stručnu podršku.
  • Deca žele da mi se povere i rado prihvataju moje savete.
  • Deca predškolskog uzrasta rado od mene prihvataju informacije vezane za polazak u osnovnu školu.
  • Deca koja su izašla iz naše ustanove rado me posećuju.

OSTVARIVANJE PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI

Negujem kod dece:

  • Razvoj telesnih snaga, krupnih i sitnih mišića, kao i telesnih sposobnosti (koordinacije, spretnosti, brzine, izdržljivosti, preciznosti i dr.).
  • Usavršavanje čulnih organa, usvajanje senzornnh etalona, koordinacnju perceptivnih i
    misaonih postupaka, kao i sposobnosti za kretanje.
  • Upoznavanje sopstvenog tela kod dece, načina njegovog negovanja i zaštite zdravlja i
    lične sigurnosti, kao i sticanje odgovarajućih navika u tom pogledu.
  • Razvoj društvenosti i socijalnih sposobnosti koje omogućavaju usklađivanje sa ljudima
    sa kojima se zajednički živi u ustanovi, porodici i društvenoj zajednici.
  • Negovanje moralnih i duhovnih kvaliteta zasnovanih na kulturi i tradiciji sopstvenog naroda, ali i čovečanstva kao celine.
  • Razvijanje osetljivosti za pojave oko sebe i emocije drugih ljudi i produbljivanje pozitivnih emocija.
  • Kontrolisanje svojih negativnih osećanja i oslobađanje od njih na konstruktivan način.
  • Shvatanje čovekovog uticaja na okolinu, njegove odgovornosti za zbivanja u sredini u kojoj živi i, na toj osnovi, razvoj ekološke kulture.

KOMUNIKACIJA

  • Redovno ostvarujem saradnju sa drugim vaspitačima u vrtiću kako bi zajednički odredili pravac daljeg delovanja.
  • Direktor vrtića mi omogućava da izrazim vlastiti stil rada i da budem samostalan –a u radu.
  • Upućena sam u poseban režim ishrane pojedine dece i redovno učestvujem u sastavljanju jelovnika za tu decu.
  • Omogućavam pravovremeno i redovno učestvovanje roditelja u životu i radu vrtića.
  • Redovno organizujem roditeljske sastanke na nivou grupe.

Tekst priredila: Mala škola