Igre i aktivnosti za razvijanje ekspresivne funkcije govora

Potrebno je organizovati aktivnosti u kojima deca GOVORE o onome što su videla, čula, doživela, osetila.

809
Aktivnosti

Deca izražavaju emocije na različite načine, pored ostalog, skandiranjem, spajanjem pokreta i reči ili nekim čistim jezičkim formama. Za sve te forme jezičkog izražavanja treba imati osetljivost i razumevanje i prihvatiti ih kao specifičnu upotrebu govora, koja nastaju u trenutku, spontano kada je „dete preplavljeno emocijama i radošću“ (Čukovskij), nazivaju se „ekikiki“. U tom trenutku, dete je stvaralac reči koje izgovara u ritmu koji samo izmišlja, kombinujući različita izražajna sredstva. Takve tvorevine nastaju, na primer, kada deca ugledaju vaspitača koga vole, ako ga dugo nisu videla (Ma-ri-ja, Ma-ri-ja…).

Potrebno je organizovati aktivnosti u kojima deca GOVORE o onome što su videla, čula, doživela, osetila. U tom smislu mogu se organizovati individualni ili grupni razgovori na temu: Ja volim, Ja ne volim, Želim… Tužan sam… Dobar deo ovakvih aktivnosti radi se u okviru razvijanja pojma o sebi.

Kod dece treba razvijati i takvu vrstu interakcijskih odnosa koji podrazumevaju razvijanje razumevanja za potrebe osećanja drugih. Predlažu se i igre koje se odnose na razvijanje empatije prema drugima.

I za ovaj tip aktivnosti treba koristiti neposredno životno iskustvo dece: prijatne i neprijatne događaje i doživljaje vezane za život u porodici, predškolskoj ustanovi, užem i širem socijalnom okruženju. Vaspitač treba da govori sa decom o svojim radostima i slabostima, da zajednički prevazilaze neke probleme vezane za emocionalnu sferu, vodeći računa o složenosti odnosa i primerenosti teme.

Sem konkretnih životnih situacija, za praktikovanje ekspresivne funkcije govora mogu se koristiti gotovi materijali, kao, na primer: kartice sa likovima ljudi na kojima su prikazani
različita emocionalna stanja, fotografije, isečci iz novina i slično.

Ovi materijali mogu da se koriste za prepoznavanje emocije, pričanje o tome zašto se taj čovek tako oseća, a šta je moglo da mu se desi nakon toga (predviđanja potonjih događaja) i slično.

Sem gotovih materijala, mogu se organizovati i aktivnosti sa, takozvanim, „satovima osećanja“, u kombinaciji sa likovnim radovima dece i slično.

Kao da smo…

Jedno dete pokušava da izrazi neko osećanje uz pomoć hodanja, ponašanja, govorenja (kao da smo zabrinuti, ljuti, uplašeni, srećni, zadovoljni, neraspoloženi, tužni …). Druga deca pokušavaju da pogode koje je to osećanje. Dete koje prvo pogodi pokazuje sledeće osećanje.

Igra asocijacija

Vaspitač započinje igru tako što kaže, na primer: Uplašen sam kao …, Srećan sam kao … Deca treba da navedu

Budi detektiv

Detetu se može dati lupa. Treba da pronađe u Srećnoj zemlji, Hepigradu, Veseloj ulici (odgovarajuća slika) one koji su tužni. Po čemu to zaključuješ? Šta im se moglo dogoditi? Da si u prilici, kako bi im pomogao, šta bi im rekao …

Hajde da podelimo …

Radost, tugu, strah, ljutnju… Traženje reči, rečenica, postupaka, koji pomažu kad je neko tužan, zabrinut, ljut…