Igre sa lutkama u radu sa decom

Lutka se može koristiti u svim uzrasnim grupama u igri dece i sa njom mnogo bolje možemo uticati na dete nego što to možemo učiniti direktno.

835
Izvor: Pexels

Igra je veoma kompleksna ljudska delatnost, dominantna aktivnost detinjstva i posrednik za delovanje na razvoj deteta u najširem smislu. Ona je slobodna i spontana aktivnost, način zadovoljavanja detetove radoznalosti u odnosu na svet koji ga okružuje, podstaknuta je viškom vitalnih energija i ima višestruko biološko značenje. Ona priprema decu za odraslost i prepreke u životu, izoštrava se inteligencija i psihološke radnje.

U igri se dete uvek bori za neki cilj, postoje pravila, gubi se osećaj slabosti a razvija se snaga i želja za pobedom, socijalizuje i razvija psihofizičke osobine ličnosti.

U IGRI DETE:

  • pokazuje šta ume i može
  • zadovoljava svoju potrebu za aktivnošću
  • oslobađa se straha, ljutnje, napetosti, trauma, jača samopouzdanje
  • ispoljava svoje emocije, znanja, iskustva
  • pokazuje svoju motoričku spretnost i odnos prema motornim igrama
  • razvija intelektualne veštine ( govor, mišljenje, pamćenje, opažanje)
  • socijalizacije sa drugom decom i prepoznaje potrebe drugih
  • ispoljava smisao za humor u odnosu na druge, srećno je i zadovoljno
  • pokazuje svoju kreativnost u crtanju, dramatizacijama i igri uloga
Vaspitač sa lutkom – saradnikom u igri pored saznanja o detetovim emocijama znanju, kreativnosti i samopouzdanju, može da proceni ličnost deteta, ali nikako igra ne sme biti jedino sredstvo te procene i odvojena od porodičnog miljea.

Proceniti ličnost deteta možemo u spontanoj igri, u zadatoj igri, igri porodice, igri sa lutkama koje spadaju u igru uloga. Obavezno se u analizi moramo osloniti i na produkte dečje igre (crteže, produkte oblikovanja ). U igri se posmatra dete čije se ponašanje analizira, u odnosu na njega samog, i njegovo raspoloženje, radnje, a ne u odnosu na druge.

VRSTE DEČJIH IGARA I

Igre koje su povezane sa materijalom i sredstvima:

  • tihe igre

  • kreativne

  • aktivne

  • manipulativne (objektima)

  • kooperativne

  • dramske

VRSTE DEČJIH IGARA II

Igre koje karakteriše upoznavanje predškolske dece sa okolinom, svrstane u pet kategorija:

  • funkcionalne igre

  • igre mašte ili igre uloga

  • igre sa gotovim pravilima

  • konstruktivne igre

  • igrolike aktivnosti.

FUNKCIONALNE IGRE

Ovo su igre u kojima vršenje pokreta, pomeranje tela, udova, prstiju – ima neizmernu važnost (sagraditi kulu).

Oblici funkcionalnih igara su:

a) senzomotoričke aktivnosti sopstvenim organima ( preplitanje prstiju)

b) igre posvećenje rukovanju materijalom ( presipanje vode, pšenice, rastezanje gume)

c) pokretne igre uz korišćenje rekvizita (vožnja biciklom, klackanje…)

IGRE MAŠTE ILI ULOGA

Za ove igre koriste se još i nazivi- igre mašte i podražavanja, igre iluzije, dramske igre…čime se određuje njihova suština. Oblici ovih igara:

a) oponašanje postupaka (dete oponaša majku u procesu hranjenja i oblačenja)

b) simbolička imitacija – dete zamišlja sebe u nekim situacijama (kuva ručak, dočekuje
goste)

c) simbolička igra uloga – dete učestvuje kao izvođač (lutkarska predstava; simbolička
igra uloga u kutiću domaćinstva)

IGRE SA GOTOVIM PRAVILIMA

Ove igre se razlikuju od ostalih jer imaju propisana pravila, smišljena da unaprede razvoj i učenje dece. Razlikujemo igre koje nastaju u samom procesu igranja ( zahvaljujući dogovoru igrača) od tradicionalnih igara ( prenose se sa jedne generacije na drugu) i od igara sa smišljenim pravilima da unaprede razvoj i podstaknu učenje. Didaktičke igre u predškolskim ustanovama jesu primer ovih igara.

Didaktička igra zahteva misaoni napor kojim se unapređuje intelektualni razvoj deteta, motiviše se na stvaralački rad i usavršava svoje mentalne, psihičke, fizičke i druge sposobnosti. Primer didaktičke igre je „ko će pre na cilj“.

KONSTRUKTIVNE IGRE

To su stvaralačke igre u kojima dete nešto stvara, oblikuje i gradi. One za decu imaju posebno značenje iako za odrasle nemaju nekog smisla. U okviru konstruktivnih igara posebno ćemo izdvojiti likovno oblikovanje. Deci se mogu ponuditi testo, glina, plastelin u boji, pesak…što sve pruža velike mogućnosti za dečiju aktivnost. Njih treba da bude u svakom vrtiću uz odgovarajući pribor: lutke – igračke, imitacije, modele; koji olakšavaju stvaralačku aktivnost. U konstruktivnim igrama svaki svoj „dobar“ pokušaj dete doživljava kao svoj uspeh, pobedu. Detetu treba ponuditi materijal od koga može da napravi lutku ili neku drugu igračku, dozvoliti mu da oseti zadovoljstvo u tome.

Upoznavanje dece sa materijalima ima višestruku funkciju:

  • Prevođenje informacija sa jednog na drugi oblik, prenošenje ideja
  • Transformisanje, identifikacija sa objektom, grupisanje objekta – uviđanje sličnosti i identičnosti
  • Konstruktivne aktivnosti doprinose formiranju pozitivne slike o sebi i treba ih koristiti u svim uzrasnim grupama.
Izvor: pexels

IGROLIKE AKTIVNOSTI

U vaspitno – obrazovnom radu od igara se razlikuju aktivnosti koje na njih samo liče (dominira vaspitač) i koje su podređene obrazovnim ciljevima i zadacima. U upoznavanju okoline ove aktivnosti imaju široku primenu, u njima se oponaša određeno ponašanje ljudi u široj okolini, i stvara situacija u kojoj deca usavršavaju već stečena znanja. Ove aktivnosti pod određenim uslovima mogu preći u prave igre kojima rukovode deca i bave se njima iz sopstvenih motiva.

Primer jedne aktivnosti: „čime se bavim“ – Vaspitač koristi ginjol lutku u lutkarskoj predstavi i pomoću nje pokazuje deci različite radnje a deca pogađaju šta one predstavljaju. Posle završene lutka – predstave vaspitač traži od dece da opišu radnje koje su videli, „provocira“ decu na razmišljanje, odgovaranje, isticanje svog mišljenja i stalno zapažanje.

Lutka je veoma značajna u ovim aktivnostima, jer se na njoj mogu izvoditi radnje kao što su umivanje, češljanje, oblačenje…, mogu se podražavati i različita zanimanja kao što su krojač, frizer, lekar…, sa njom mnogo bolje možemo uticati na dete nego što to možemo učiniti direktno.
Lutka se može koristiti u svim uzrasnim grupama.

Igre u mlađoj uzrasnoj grupi:

  • Šta je veliko, šta je malo?
  • Šta je debelo, šta je tanko?
  • Razmisli i poređaj
  • Sredi police
  • Poštar
  • Čije je šta?
  • Prodavnica
  • Čime se bavim?

Igre u srednjoj i starijoj uzrasnoj grupi:

  • Rasporedi igračke
  • Kutija svaštara
  • Čarobna torba
  • Razdvoj veliko i malo
  • Odelo za lutku
  • Nameštaj za kućicu u kojoj živi
  • Šta je veliko, šta je malo?

Igre koje zahtevaju analizu i uopštavanje i klasifikovanje po raznim osobinama:

  • Nameštaj za novu lutku
  • Farma sa domaćim životinjama
  • Šminka i kozmetika za lutku
  • Odelo za lutku

Igre koje zahtevaju zvučne percepcije – razlikovanje tonova, glasova, zvuka:

  • Ko te je pozvao?
  • Od čega potiče zvuk?
  • Šta smo čuli?
  • Razdvoj veliko i malo
  • Odelo za lutku ( veliko, malo)
  • Šta je veliko, a šta malo?
  • Ko pogodi, nosi !
  • Putujemo, putujemo (šta se čini)

Igre kojima treba uočiti razlike, šta se promenilo?

  • Šta ovde ne pripada?
  • Nešto isto, nešto drugačije
  • Pronađi razlike (na parovima) – izmenjen položaj, boja, dužina
  • Šta je isto, a šta različito (na parovima lutaka)
  • Šta je skriveno na pitanje?
  • Šta se izmenilo kod lutke?
  • Kome ovo pripada?
  • Čije je koje mladunče?
  • Čime se bavim?
  • Pogodi po opisu!
  • Šta radi (lutka) ?
  • Koji je dan posle ovog?

Igre koje sadrže tumačenje gestova:

  • Ko sam, šta sam?
  • Gde smo bili nećemo reći, šta smo radili pokazaćemo

Tekst priredila: Mala škola