Montesori program: Pomozi mi da to uradim sam

Dok klasican pristup uglavnom nudi detetu instrukcije “kako da uci”, ovaj metod se moze nazvati “ucenjem kroz rad (eksperiment i probanje)”. Rad sa decom je uglavnom individualan.

177
vaspitačica-i-dete

Cilj obrazovanja deteta u ranom detinjstvu ne bi trebalo da bude zatrpavanje dece činjenicama iz unapred određenog programa učenja, nego da se probudi i neguje detetova prirodna želja za učenjem.” – Maria Montessori

Ko je bila Marija Montesori (1870-1952)?

Rođena  u Italiji, bila je prva žena doktor u Italiji. Razvila je svoju obrazovnu metodu krajem dvadesetog veka. Posvetila je život radu sa decom širom sveta. Napravila je skup materijala koji se i danas uspešno koristi u predškolskim i školskim ustanovama Monesori tipa širom sveta.

Uticaj Marije Montesori može se videti ne samo u brojnim školama koje nose njeno ime, već i korz oblasti dečje nege, obrazovanja i razvoja. Njene ideje su prihvatane sa velikim otporom a sada izgledaju prirodno kao usvojena gledišta na detinjstvo.

Dobila je brojna priznanja i napisala veliki broj knjiga o svom načinu rada.

Prva ustanova koja je primenila Montesori metodu je Školica Pitagora koja radi već 15 godina. Edukaciju za Montesori metod vaspitači sticali su u MCI ( London Montesori Centar ), a dva seminara za vaspitače, roditelje i defektologe na temu ove metode održala je Barbara Ajzak, edukator iz MCI. Plan je da se saradnja na tom nivou nastavi. U Srbiji danas postoji nekoliko predškolskih ustanova koje su usvojile ovaj program.

Osnovni principi metode su:

– dete poseduje UPIJAJUĆI UM od rođenja do 3 tj. 6 godina ,

– sva deca žele da uče,

– sva deca prolaze odgovarajuće faze u razvoju,

– postoje senzitivni periodi tj.periodi osetljivosti za određene funkcije (za red,za  govor, hodanje, socijalne veštine) i treba ih prepoznati zato što okolina tada treba da podrži odgovarajuće funkcije,

– deca žele da budu nezavisna i samostalna,

Suština metode:

Ljubav i pažnja koju poklanjamo detetu ogleda se pre svega kroz razumevanje detetovih potreba, a jedna od najjačih detetovih potreba je želja za osamostaljenjem. Već kada beba  prvi put pridrži flašicu kojom ga hranimo ili uzme kašičicu i pokuša sebe da nahrani, primećujemo ovu detetovu jaku želju za samostalnošću i naše je samo da nastojimo da ga u tome podržimo.

Da bi se metod koristio kod kuće, roditelj mora poznavati suštinu filozofije tog učenja, nije dovoljno uzeti materijal i dati ga detetu da se igra. Osnovno  je da svaki roditelj mora instinktivno “osetiti”svoje dete i njegove potrebe  jer svako dete je posebno. Dete je ono koje vodi u Montesori učionici, a vaspitač ga prati, posmatra, prezentuje  materijale i usmerava. Opservacija je gavni zadatak vaspitača a takođe i  roditelja.

Kako roditelji da ispoštuju principe Montesori ?

  1. Podsticati dete da istražuje okolinu jer ono tako uči (dodirom, mirisom,… istraživanje putem čula)
  2. Prepoznati periode “osetljivosti”(npr. kad se razvija hodanje dati mu slobodu da hoda)
  3. Podsticati nezavisnost u učenju (ne ispravljati ga kad pogreši, ne prekidati dete i ne raditi”umesto njega”)
  4. Pomoći detetu da uči” korak po korak “(sve što uči dete mora da usvoji postepeno – kako se sipa voda, koriste makaze i sl.ono što je odraslima uobičajena aktivnost za malo dete je vid učenja i treba mu pokazati polako prateći da li je pažljivo)
  5. Podsticati koncentraciju (ne prekidati dete dok se igra, slaže na primer slagalicu, čita,…davati mu aktivnosti koje zahtevaju upotrebu motorike -manipulacije i čula )
  6. Podsticati razvoj memorije
  7. Podsticati razvoj govora

U skladu sa ovim principima kod kuće treba :

  1. Prilagoditi prostor detetu (makar dečiju sobu , da mu budu blizu police, igračke, knjige, stvari koje nosi …mali nameštaj – bezbedno okruženje, prilagoditi lavabo u kupatilu malim “stepenikom”kako dete može samo prati ruke …)
  2. Okolinu urediti tako da dete od ranih dana provodi veliki deo vremena blizu roditelja ili onih koji brinu o njemu. Dok mama obavlja kućne poslove, beba posmatra i sluša zvuke i glasove, dvogodišnje dete može da presipa testenine ,otvara i zatvara razne boce, tegle i slično, petogodišnje dete može da vadi suđe iz mašine i sl..
  3. Omogućiti detetu slobodnu igru i istraživanje okoline , naravno uz nadzor i pokazivanje.To ne znači da dete radi “sve što hoće “već da može da pipne , isproba ili nauči da koristi nešto što nije opasno po njega samog.
  4. Uključite dete u život porodice (raspremanje, ostavljanje stola.,kupovina). Mnogo je lakše tako početi, nego kasnije od njih tražiti da Vam pomognu, a da pre toga nisu postepeno uvežbavali ove svakodnevne , ali neophodne aktivnosti).
  5. Posmatrajte svoje dete i prepoznajte njegove potrebe ( pored fizioloških i psihološke potreba da bude voljeno, prihvaćeno, poštovano kao ličnost)
  6. Učite dete lepom ponašanju i budite sami dobar model

Koriste se specijalni materijali, edukacione tehnike i opservacija pokusavajuci da podrži prirodan razvoj deteta.

Dok klasican pristup uglavnom nudi detetu instrukcije “kako da uci”, ovaj metod se moze nazvati “ucenjem kroz rad (eksperiment i probanje)”. Rad sa decom je uglavnom individualan.