Ne dam! Ne dam! To je moje! – Priča za decu

451

Lica: Cica, dečak

U parku. Dečak sedi na klupi i poigrava se loptom. Dolazi Cica na biciklu i pravi krugove oko njega.

DEČAK:

Zdravo, Cico!… Tvoj bicikl
čaroban je! Divne boje!
Daj mi malo da ga probam!

CICA: (Vozeći dalje.)

Ne dam! Ne dam! To je moje!

DEČAK: (Zaustavlja je.)

Dobro, neću sam da vozim;
on je stvoren za nas dvoje:
ja ću napred, ti pozadi.

CICA:

Ne dam, ne dam, to je moje.(nastavlja da vozi u krug),

DEČAK (Trčeći za njom.)

Slušaj, Cico, naše želje
mogu lako da se spoje:
ti ćeš loptu, ja bicikl. (Nudi joj loptu.)

CICA:

Ne dam! Ne dam! To je moje!

DEČAK

Ih, kakva si!… Daj mi malo! (Pokazuje na publiku. Evo, oni neka broje do pedeset… do dvadeset?

CICA:

Ne dam! Ne dam! To je moje!

DEČAK: (Ponovo je zaustavlja.)

Moram nešto da ti kažem,
mada neće da ti prija.
Ti uopšte nisi Cica!

CICA: (Začuđeno.)

Nego?!

DEČAK:

Nisi Cica, već cicija! (Cica ljutito odlazi na biciklu.) (Gledajući za njom.)

Prosto nisam verovao
takvi ljudi da postoje!
Oni samo jedno znaju:
„Ne dam! Ne dam!
To je moje!“

Zavesa

Autor nepoznat