Ovi poremećaji otežavaju realizaciju govornog iskaza u vidu oštećenja suprasegmentne strukture govora. Oni dovode u pitanje govornu fluentnost i mogućnost normalne komunikacije. U poremećaje govornog ritma i tempa ubrajaju se:
– Razni tipovi mucanja (Dysarthria spastica):
• Fiziološko – nepatološko, kroz koje prolaze mnoga mala deca dok su u govornom razvoju. Ona zastaju, zatežu, češće ponavljaju reči i fraze. Vezano je isključivo za period govornog razvoja, odnosno za uzrast između 2-5 godina života. Smatra se da je ta pojava jedna od faza jezičkog razvoja deteta, koja iščezava ako je pravilan stav roditelja i svih lica koja dolaze u dodir sa djetetom)
• Primarno – još nije pravo mucanje, iako takav govor već privlači pažnju slušaoca. Zastoji u govoru su češći, češće se ponavljaju glasovi i slogovi, prisutni grčevi su kloničnog tipa tako da dete bez ikakvog napora ponavlja elemente govora. Dete sa primarnim mucanjem treba uključiti u indirektnu terapiju preko roditelja.
• Tranzijentno – predstavlja prelazni oblik između primarnog i sekundarnog mucanja. Mucanje je učestalije i napornije, klonični grčevi se mešaju sa toničnim, dete pokazuje znake naprezanja kako bi savladalo grčeve i postaje svjesno svojih govornih teškoća. Tranzijentno mucanje nije konstantno, javljaju se periodi dobrog govora, pa čak i povremeno iščezavanje svih simptoma. Ako se tranzijentno mucanje javi treba odmah pristupiti govornoj korekciji.
• Sekundarno – pravo mucanje sa opštom napetošću muskulature celog tijela, strahom od govora i govornih situacija, tikovima i odbrambenim mehanizmima… Neophodno je odmah. tražiti pomoć logopeda.
• Abruptno mucanje – nagla pojava mucanja, kao rezultat patološki povišene emocionalne reakcije ličnosti na fizičku i psihičku traumu. Uzrok je skoro uvijek poznat. Potrebno je da se roditelji što pre jave logopedu.
– Patološki ubrzan govor sa ozbiljnim oštećenjem glasova, slogova pa i reči, zbog brzopletog, nepreciznog izgovaranja (Tachylalia),
– Spor govor (Bradylalia).
