Razmišljam… (koliko smo uzleteli)

Svaki vaspitač je sebi najstroži sudija. Volite i čuvajte decu i hajde da skupa damo podršku koleginici zbog nemilog događaja u uslovima rada kakvi trenutno jesu.

936

Razmišljam (koliko smo uzleteli)
Tekst: Čedislavka Popović

„Pažljivo sam pročitala tekst o koleginici koja je zatvarajući vrata slučajno povredila jedno dete pa mislim da su svakom od nas, našoj deci ili unucima vrata pritisla prste. Ne znam otkud tolika krivica vaspitača koju mogu reći, nameću „novinarčići“ (retko koji je završio žurnalistike ili je školovan za posao koji obavlja). Neka se malo pozabave brojem dece u grupi (37 beba i više) i ko ih je tu toliko smestio da „uzleću“. Da li se neko pita koliko puta dnevno može da im priđe?

Ako svako dete previje samo tri puta i posveti mu po dva minuta tu provede pola radnog vremena a i za to vreme mora imati „oči na leđima“. Svi imamo ili poznajemo decu pa koliko im treba da gurnu ruku gde im nije mesto? Da bi vest bila pompeznija u naslovu je hitna amputacija, užas.

Zašto ovako nisu pisali kada su psi lutalice napale decu? Zato što su vaspitači tu svojim telima ih branili. Za izveštavanje tada nema pompeznosti.

Ne znam da li je istina, jer mi zvuči neverovatno, ali neki vaspitači pišu da je koleginica koja je zatvarajući vrata slučajno povredila jedno dete i  deo prsta SUSPENDIVANA sa posla.

Zbog čega? Šta je sa onima koji su upisali 37 dece? Svi koji imamo ili smo imali veze sa ovim poslom trema da stanemo uz vaspitačicu. Sigurno proživljava strašne trenutke i stalno iznova misli šta je mogla drugačije uraditi. Još jednom svaka čast roditeljima koji su na adekvatan način komentarisali ovaj slučaj.“

Da naglasim koleginica je radila u grupi sa 37 upisane dece jaslenog uzrasta verovatno po novom programu koji inicira veliku slobodu dece.

Ovom prilikom vas opet molim da stanemo uz koleginicu jer sledeći put to može biti i oguljeno koleno ili lakat.. Ne umanjujem bol deteta ni roditeljsku bol ali jednostavne dese se neke nepredvidive situacije koje se teško kontrolišu. Hvala roditeljima što su objektivni komentarisali nemili događaj.

Iz izlaganja roditelja se vidi da su upućeni u rad vrtića i da imaju pozitivan stav o radu bez ikakve zamerke. Čemu onda suspenzija ?

Ovo je još jedna poruka da bezbednost dece treba da bude na prvom mestu pa sve onda ostalo. Zbog bezbednosti ne uklapajte se u klišee po svaku cenu. Ne unosite staklo, oštre predmete, nestabilne konstrukcije …

U svakom trenutku treba da vam je svako dete na oku, na kakvo osamljivanje ili šetnja po prostorijama pa ne znate gde je. Za to vreme može i izaći napolje.

Svaki vaspitač je sebi najstroži sudija.
Volite i čuvajte decu i hajde da skupa damo podršku koleginici. Volela bih I da se oglasi i Udruženje vaspitača. Dokle više da se vaspitači stavljaju na „stub srama.“?