Razvoj dečje igre: Šta je savršena igračka za dete?

Ako odrasli misle da je neka igračka lepa, to još uvek ne znači da ona odgovara razvojnim sposobnostima deteta. Igračke treba da zadovolje potrebe dečjeg razvoja u skladu sa društvenim ciljevima, a ne subjektivne želje odraslih.

307

Raspravajući o razvoju dečje igre utvrdili smo da se način dečjeg igranja menja u skladu sa sposobnostima. Zato tom razvoju treba da odgovaraju i dečje igračke.

Pri izboru igračaka najčešće ne vodimo računa o stepenu dečjeg društvenog razvoja.

Zbog toga dete često odbija neke igračke koje su skupe i koje se dopadaju odraslima i sa mnogo većim zadovoljstvom se igra jednostavnijim igračkama, naročito onima koje može da upotrebi u različitim oblicima igre. Ako dete dobije igračku koja odgovara detetu na višem stupnju duševnog razvoja, razume se da će razočarati one koji ga posmatraju. Ono se ne igra igračkom onako kako to žele roditeli, nego onako kako može. Zato takva igračka detetu nije interesantna i ono je brzo odbacuje. Ako dete primoramo da se igra takvom igračkom malo ćemo postići, jer ono ne može funkcionalno da je upotrebi. Po svojoj sposobnosti ono tome nije doraslo. I ako mu odrasli pokažu kako treba da se igra, ono to neće moći da izvede. Dete podražava samo one aktivnosti koje su mu zanimljive i koje odgovaraju njegovim razvojnim mogućnostima. Dakle, igračka koja ne odgovara razvojnim mogućnostima deteta ne može ni da podstiče njegov duševni razvoj. To se odnosi i na slučajeve kad se detetu daju igračke koje su tipične i pogodne za mlađu decu. I s takvim igračkama ono ne zna šta da počne, jer ga igra koju je prerastao više ne interesuje i ne pričinjava mu zadovoljstvo. U takvoj igri njegove funkcije ne mogu da dođu do izražaja. Ako dete nema igračaka koje odgovaraju njegovom uzrastu, događa se da duže vreme ostaje na stupnju reagovanja karakterističnom za manju decu, što, svakako, ometa razvoj njegove celokupne ličnosti.

Razvojnim mogućnostima deteta uglavnom više odgovaraju jednostavnije igračke

Kad govorimo o igračkama koje odgovaraju pojedinim razvojnim stupnjevima, ne mislimo samo na skupe igračke. Razvojnim mogućnostima deteta često više odgovaraju jednostavnije igračke koje može lako da upotrebi u različitim situacijama u igri. U igri takvim igračkama dete ima mogućnost da nešto samo dodaje, kombinuje, stvara. U tome i jeste veliki značaj dečje igre. Savršene igračke koje su tehnički veoma deterane, imaju unapred određene mogućnosti za igru, ne mogu da zadovolje dete za duže vreme niti da zaposle njegove stvaralačke sposobnosti. A baš nih ono treba da isproba u igri. Zbog toga za duševni razvoj deteta mnogo veći značaj imaju jednostavnije igračke, katkada čak i one koje odrasli sami naprave, nego neke „moderne igračke“. Dakle, poželjne su igračke koje mogu da se upotrebe na različite načine. Takve igračke često ne treba kupovati, jer se nalaze u neposrednoj blizini deteta, kao na primer: pesak, voda, sneg, hartija itd.

Za dečju igru često su dovoljne prigodne igračke.

To su igračke koje dete iznenada zaželi. Čim njima postigne svoj cilj, ono ih odbacuje. Tu spadaju: mehur od sapunice, lađice od hartije, životinje i razne figure koje se prave od šumskih plodova, kućice od raznih kutija itd. Katkad ovakve prigodne igračke više obraduju dete, nego skupocena igračka. Naime, dete gleda kako ih pravimo. To ga, naravno, posebno interesuje, pa i ono samo počinje u mašti da priprema takve igračke. U takvim situacijama dete se zbliži sa osobom koja mu pravi igračke. A baš to ima veliki značaj, jer takva osoba može sa velikim uspehom da utiče na dete. Ali to ne znači da njemu nisu potrebne i stalne igračke. Svaka od ovih vrsta igračaka ima svoju ulogu i značaj i međusobno se dopunjavaju.

Izvor: Pexels

Igračke treba da zadovolje i potrebe dečjeg razvoja a ne samo subjektivne želje odraslih

Pri izboru igračaka često više dolaze do izražaja želje i interesovanja odraslih nego potrebe dečjeg razvoja. Roditelji pri tome ne misle šta će dete da počne s takvom igračkom. Zato se kasnije često razočaraju. Ako odrasli misle da je neka igračka lepa, to još uvek ne znači da ona odgovara razvojnim sposobnostima deteta. Igračke treba da zadovolje potrebe dečjeg razvoja u skladu sa društvenim ciljevima, a ne subjektivne želje odraslih. Samo na taj način one mogu da imaju odgovarajuću ulogu u razvoju deteta.

To ne znači da pri izboru igračaka treba zanemariti estetski zahtev.

Ako je, po mišljenju odraslih, igračka lepa, a nije funkcionalna, ona nema značaja za dete. Pored funkcionalnosti i drugih zahteva, igračka mora da bude i lepa. Samo tako ona može u potpunosti da utiče na dete. Dete predškolskog uzrasta ne ume zrelo da oceni lepotu. Prvenstveno ga oduševljavaju žive boje i predmeti koji su upadljivo šareni. Pruža nam se mogućnost da upravo preko igračaka utičemo na budući razvoj osećanja za lepo, a kasnije i za određivanje vrednosti predmeta. Iz tih razloga detetu ne treba daviti neukusno napravljene igračke, iako ga one privlače. U tome, međutim, ne treba ni preterivati, jer igračke nisu umetničke tvorevine. Osnovne karakteristike svake dobre i lepe igračke treba da budu: skladnost oblika, izražajan sadržaj, funkcionalnost, srazmerna jednostavnost i lepota kombinacije boja.

Igračka treba da bude postojana

Pored navedenih zahteva, igračka treba da bude postojana. To je praktičan zahtev koji treba uzeti u obzir. Šta vredi što je igračka lepa i skupocena ako je dete već prvog dana sasvim uništi. Igračke male dece naročito se podvrgavaju raznim probama, jer dete ih baca, udara, na njima isproba svoju snagu itd. Iz radoznalosti dete pokušava i da rastavi igračku, samo ako nađe neki otvor ili pukotinu. Razume se da na taj način brzo uništi igračku. Igračka takođe gubi vrednost ako se brzo pokvari i više ne može da funkcioniše, na primer, ako otpadnu točkovi na kolicima. Upravo zbog toga što se mehanizam brzo kvari i igračka više ne funkcioniše, dete brzo odbacuje neke moderne igračke. Zbog svoje specifičnosti takva igračka ne može da se upotrebi za bilo šta drugo.

Izvor: Pexels

Igračka treba da zadovolji i zdravstvene zahteve

Ne bi se smeli zapostaviti ni zdravstveni zahtevi. Dete stavlja igračke u usta, hvata ih i okreće. Tako može da se inficira, ili, čak, i povredi. Zato igračke koje mogu temeljno da se očiste imaju prednost. Opasni su i oštri uglovi, ivice jer njima dete može da ošteti svoja čula, na primer oči, ili, pak, može da povredi druga s kojim se igra. Igračke ne smeju da budu ni mnogo male, jer takođe štetno deluju na dečja čula. Ovo se odnosi na slikovnice, koje, u početku, treba dovoljno jasno da prikazuju predmete. Ovakvih i sličnih zahteva ima još više, naročito s obzirom na veličinu raznih pokretnih igračaka, kao, na primer, tricikla. Neprikladne igračke negativno utiču na telesni razvoj deteta, na njegovo zdravlje i držanje. Dete mora da odraste za pojedine igračke, pa se ne preporučuje da ih prerano koristi.

Takođe nije preporučljivo da se dete zasiti igračkama

Pojedinci misle da će dete brže i uspešnije duševno da se razvija ako mu se da što više igračaka. Međutim, to nije tako. Ako dete zasipamo igračkama, ono će se navići samo na površnu igru. Zbog toga ono veoma brzo odbacuje igračke i ni sa jednom se ne igra duže. A to, svakako, nije dobro za pravilan duševni razvoj. Takvo dete je veoma teško zadovoliti, više ga ne interesuje ni jedna igračka, ono postepeno otupi za konstruktivnu aktivnost u igri. To se ogleda i u njegovom ličnom reagovanju; naime, ono zahteva da mu se posveti mnogo pažnje, nije više veselo i zadovoljno, stalno nešto zahteva a ni samo ne zna šta hoće.

Tekst priredila: Mala škola