Recital za Savindan

"Uskliknimo složno, u ovome danu, spomenimo svi svetitelja Savu. Svetitelju Savo, od srca ti hvala, i nek nam je srećna naša školska slava."

1915

1. DETE:

Probudi me jutros rano,
pre petlova moja majka.
,,ustaj kćeri i požuri,
poseban je ovo dan.
Prvi put moje đače
proslaviće Savindan.”

Malo sam se zbunila ,
ne znam dal` je strašno ,
priznati vam moram –
nije mi baš jasno
zbog čega se slavi
ova školska slava,
i ko je bio Sveti Sava?

2. DETE:

Sramota je da ne znaš
kad se zoveš đakom,
ono što bi morao
da zna baš svako.

Danas svaka škola
slavi školsku slavu,
i pominje našeg
Svetitelja Savu.

3. DETE:

Živeo je Sava u vremena davna,
rastao ko dete u prinčevskom dvoru,
al više od vlasti voleo je školu.
i umesto neke dečačke igre ,
on je radije birao knjige.

4. DETE:

Imao je Sava dva rođena brata ,
koja su se često igrala, baš, rata.
tako su se spremali za život na vlasti.
Savi je sve to bilo ispod časti.

Želeo je život da posveti Bogu,
da kod naših ljudi iskoreni zlobu,
i da ga se narod sa radošću seća,
da zasluga njegova postane što veća.

5. DETE:

Uspeo je Sava u svojoj nameri,
dobra dela njegova niko ne izmeri.
crkve je gradio, da se Bogu molimo,
škole otvarao, da umove širimo.

Gradio je bolnice, da se ljudi leče,
braću svoju mirio, da ratove spreče.

SVI:

Uskliknimo zato, u ovome danu,
spomenimo svi svetitelja Savu.
Svetitelju Savo, od srca ti hvala,
i nek nam je srećna naša školska slava.