Socijalno emocionalna zrelost deteta za polazak u školu

Socijalna gotovost odnosi se na mogućnost sticanja specifičnih oblika ponašanja potrebnih za uspostavljanje i održavanje drušvenih veza. Socijalni razvoj deteta ovog uzrasta karakterišu i sve veće sklonosti da učestvuje u socijalnim vezama i interakcijama sa vršnjacima.

263

Dijagnoza nivoa razvoja u pogledu nabrojanih osobina, preko kojih se urvrđuje socijalna zrelost dece za polazak u školu, vrši se u pogledu:

  1. umenja deteta da komunicira i aktivno učestvuje u zajedničkim aktivnostima – učenju, igri i radu; 
  2. uključenosti u dečiji kolektiv
  3. socijalnog statusa svakog deteta u grupi (koji svake godine utvrđuje vaspitač sociometrijskim istraživanjem)
  4. karaktera međuličnih odnosa
  5. prisustva i stepena razvoja socijalnih motiva u ponašanju deteta;
  6. moralnih vrednosti i voljnih kvaliteta – samostalnosti, inicijativnosti, istrajnosti i organizovanosti;
  7. odnosa između ocenjivanja drugih i ocenjivanja sebe.

Preuzeto iz knjige ”Model B pripemnog predškolskog programa”, prof. dr Emil Kamenov, Dragon, 2006.

Socijlno-emocionana zrelost deteta pred polazak u školu

· dete je u velikoj meri, sposobno da kontroliše emocije, a ne da emocije kontrolišu njegovo ponašanje ( dete je razvilo određene navike u emocionalnom ponašanju i uspostaviloemocionalne kočnice – prikrivanje nekih emocija ili izražavanje u umanjenom intenzitetu nego što su doživljene tako da budu prihvatljive okolini (naročito bes i ljutnja );
· dete je razvilo određeni stepen tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da istraje u učenju i onda kada mu baš nije zanimljivo ili ugodno;
· sposobno je za odalganje zadovoljstva kako bi postiglo cilj ( rešiti zadatak do kraja );
· sposobno je za saradnju sa drugima ( dogovor, kompromis );
· pokušava rešiti konflikte na socijalno prihvatljiv način;
· motivisano je za učestvovanje u društvenim igrama ( igre loptom, čoveče ne ljuti se…);
· poštuje pravila igre;
· razvijenog osećaja sigurnosti i samopouzdanja;
· prilagođeno drušvenim normama;

Korišćen tekst: ”Priprema djeteta pred polazak u školu”, Udruga za unapređivanje kvaliteta življenja u zajednici Zajedno, Senj

Usvojenost primarnog stepena samostalnosti i navika:

· u samozbrinjavanju: zna se samo obući, obuti vezati pertle, samostalno pri jelu i u korišćenju toaleta;
· u saobraćaju: poznaje pojmove: semafor, pešački prelaz, trotoar, poznaje osnovna pravila ponašanja u saobraćaju;
· u komunikaciji: poznaje i koristi običaje pozdravljanja, poznaje pravila ponašanja na ulici, u prodavnici, kada je potrebno zna od kako i od koga da zatraži pomoć;
· radne navike: ima i obavlja sitna kućna zaduženja, u vrtiću učestvuje u spremanju igračaka i sitnim zaduženjima;

Sociajalno emocionalna zrelost – prema modelu A pripremnog predškolskog programa
Korišćen tekst ”Opšte osnove predškolskog programa”, deo ”Model A pripremnog predškolskog programa”

Socijalna gotovost

odnosi se na mogućnost sticanja specifičnih oblika ponašanja potrebnih za uspostavljanje i održavanje drušvenih veza. Socijalni razvoj deteta ovog uzrasta karakteriše sve manja zavisnost od odaslih i sve veće sklonosti da učestvuje u socijalnim vezama i interakcijama sa vršnjacima.

Emocionalna gotovost

odnosi se na razvijanje samostalnosti, poverenja i samopouzdanja i postizanje emocionalne stabilnosti. Dete postepeno ovladava sposobnostima diferencijacije osežanja i uči da izražava i kontroliše svoja emocionalna stanja.

U okviru socijalno emocionalnog razvoja treba stvarati uslove da deca:

· razvijaju poverenje i samopoštovanje;
· brinu o sebi i svojoj ličnoj sigurnosti i bezbednosti;
· traže, daju i primaju podršku i pomoć druge dece i odraslih;
· razvijaju samostalnost i inicijativnost;
· grade veštine procenjivanja svog i delanja drugih;
· formiraju kulturno-higijenske i radne navike;
· razvijaju istrajnost u aktivnostima i zadacima;
· izražavaju svoja osećanja i potrebe na konstruktivan način;
· razvijaju saosećajnost i veštine slušanja;
· stiču veštine za građenje konstruktivnih odnosa sa drugom decom i odraslima i razvijanje prijateljstva;
· prepoznaju i poštuju svoje i potrebe i osećanja drugih;
· razvijaju osećanje pripadnosti grupi;
· preuzimaju odgovornost, učestvuju u donošenju i poštovanju pravila i osamostaljuju se u njihovoj primeni u svakodnevnom životu;
· usmeravaju svoju aktivnost u skladu sa zahtevom ili pravilom koji postavi odrasli (kao individualni ili kao zadatak grupi);
· organizuju, vode i učestvuju u manjim i većim grupama;
· prave i izražavaju izbore, planove i odluke;
· konstruktivno učestvuju u kooperativnim i takmičarskim igrama i aktivnostima;
· opažaju i prihvataju sopstvenu i različitost drugih;
· neguju i brinu o prirodnoj, fizičkoj i društvenoj sredini.

Preporučeni sadržaji:

Samosaznavanje:

· izgled, građa sopstvenog tela;
· lične porodične, uzrasne,
· polne, zdravstvene, socijalne, kulturne, rasne, jezičke osobenosti;
· osećanja;
· različiti načini izražavanja: telom, pokretom,gestom, mimikom, verbalno…;
· sopstvena ponašanja, misli, namere, motivi;interesovanja, želje, potrebe;
· izbori, planovi i odgovornosti; zalaganje, uspeh,neuspeh;
· prihvatanje sebe i drugih;
· poštovanje i samopoštovanje;
· opažanje i izražavanje sopstvenih ograničenja/slabosti i mogućnosti/snaga; kontinuitet identiteta kroz vreme i situacije (lična, porodična, grupna prošlost, sadašnjost i budućnost).

Opažanje i razumevanje drugih:

· uzrasne, polne, zdravstvene, socijalne, kulturne,rasne, jezičke osobenosti drugih; istovetnosti,sličnosti i razlike;
· osećanja;
· različiti načini izražavanja: telom, pokretom,gestom, mimikom,
· verbalno…;
· ponašanje, misli, namere i motivi drugih,;
· interesovanja, želje, potrebe drugih; izbori, planovi i odgovornosti drugih; zalaganje, uspeh, neuspeh drugih; prihvatanje od drugih i drugih;
· poštovanje i samopoštovanje drugih;
· opažanje, razumevanje i prihvatanje ograničenja/slabosti i mogućnosti/snaga drugih; kontinuitet identiteta drugih kroz vreme i situacije (lična,porodična, grupna prošlost, sadašnjost i budućnost).

Shvatanje odnosa među ljudima:

· dečja prava; norme i pravila;
· socijalne uloge:
· porodica – uža i šira porodica, poznati i nepoznati vršnjaci i odrasli;
· odnosi među ljudima – saradnja, suparništvo,prijateljstvo;
· zanimanja ljudi;
· oblici udruživanja;
· društvene, rekreativne, kulturne, umetničke, sportske i
· istraživačke igre/aktivnosti dece i odraslih;

Prihvatanje sebe kao člana grupe:

· opažanje i prihvatanje sebe i drugih kao članova svoje porodice, vršnjačkog para, manje i veće grupe;
· opažanje i razumevanje svoje, vršnjačkih i uloga odraslih u grupi;
· opažanje i prepoznavanje (ne)konstruktivnih svojih uloga i ponašanja i uloga i ponašanja
· drugih u grupnoj aktivnosti;
· razvijanje i poštovanje pravila funkcionisanja grupe;
· opažanje obeležja (ne)konstruktivnog timskog rada u grupi;
· uloge organizatora, voditelja, člana, posmatrača grupne aktivnosti;
· rivalstvo i uzajamnost u grupi; podela moći/odgovornosti i promenljivost grupne
· hijerarhije;
· obeležja emocionalnih reagovanja pojedinaca i uloga u grupi;
· praćenje i vrednovanje grupne aktivnosti;
· promena uloga i pravca u funkcionisanju i strukturi male i velike grupe;
· upoznavanje i primena tehnika za analizu,predupređivanje i rešavanje problema/ konflikata u maloj i velikoj grupi;
· opažanje i razlikovanje ličnih i grupnih interesa;
· upravljanje i kontrola vremena i prostora u funkcionisanju grupe;
· iniciranje promene: predlozi, diskusija, debata i različiti kompromisi; vrednovanje rada (procesa) i rezultata (produkta) grupe.

Razumevanje socijalnih pojava:

· opažanje, razumevanje i uključivanje u različite socijalne odnose; socijalno i emocionalno prilagođavanje različitim i novim socijalnim situacijama;
· socijalni status pojedinca i grupe u zajednici;opažanje, upoznavanje i prihvatanje kultura i pluralizma kultura u porodici, grupi i zajednici (tradicije, običaji, vrednosti, simboli, praznici i sl.)

Uočavanje i rešavanje problema u socijalnom kontekstu:

· opažanje potreba, osećanja, misli, ponašanja kao mogućih izvora konflikata;
· veštine komunikacije (postavljanje pitanja,saopštavanje, argumentisanje,
· zaključivanje, preporučivanje);
· veštine praktikovanja tolerancije i pravičnosti/pravednosti u odnosima sa drugima; upoznavanje i praktikovanje konstruktivnih postupaka u predupređivanju i rešavanju socio-emocionalnih sukoba, konflikata.