Šta je aktivno slušanje i kako se ostvaruje?

Roditelj je u interakciji sa detetom, ali ne prekida njegovu aktivnost (ni verbalno, ni neverbalno), aktivno prati šta dete radi i time mu šalje poruke podrške prihvatanja.

190
Izvor: pexels

ŠTA JE AKTIVNO SLUŠANJE?

Aktivno slušanje je podrška deci da iskažu svoja osećanja i misli, analiziraju problem, razumeju ga i tragaju za sopstvenim rešenjem.

KAKO SE OSTVARUJE AKTIVNO SLUŠANJE?

  • Nemešanjem
  • neverbalnim porukama
  • verbalnom podrškom

♣ Podrška nemešanjem

Roditelj je u interakciji sa detetom, ali ne prekida njegovu aktivnost (ni verbalno, ni neverbalno), aktivno prati šta dete radi i time mu šalje poruke podrške prihvatanja: – to što radiš, to dobro radiš, umeš i možeš sam, samo nastavi.

Neverbalne poruke podrške

Sve one poruke koje dete razume kao podršku a nisu iskazane rečima nego pokretom, gestom, mimikom, radnjom

Aktivno slušanje kroz verbalnu podršku

U komunikaciji sa decom roditelj podržava dete u iskazivanju osećanja i misli. Aktivno slušanje kroz verbalnu podršku predstavlja razumevanje potreba i osećanja dece i onoga šta deca šalju kao poruke u komunikaciji sa roditeljima, podsticanje dece na analiziranje svog problema i iznalaženje vlastitog rešenja, preuzimanje odgovornosti dece na sebe za iznalaženje rešenja i podršku detetu u razvijanju samopouzdanja, odgovornosti i nezavisnosti.

 RODITELJ KOJI AKTIVNO SLUŠA DETE:

  • hoće da ga čuje i ima vremena za njega,
  • nastoji da razume stvarna osećanja i potrebe koje dete saopštava,
  • proverava da li je dobro razumeo poruku deteta, podstiče dete u izražavanju misli i osećanja i pronalaženju rešenja.

PAŽLJIVO OSLUŠKUJTE POTREBE I OSEĆANJA KOJA SE KRIJU IZA VERBALNIH I NEVERBALNIH PORUKA DETETA.

U odnosu sa detetom roditelj koji pruža podršku spreman je da bude od pomoći detetu, u stanju je da prihvati njegova osećanja, ima poverenja u sposobnost deteta da dođe do rešenja, prihvata dete kao biće odvojeno od sebe, individuu sa vlastitim identitetom i daje mu «dozvolu» da ima vlastita osećanja i svoj pogled na svet. Aktivno slušanje zahteva od onog koji sluša potpunu otvorenost za mišljenja drugog i mogu ga primenjivati oni koji su spremni na vlastito menjanje. Aktivno slušanje zahteva aktivnost oba sagovornika i roditelj postepeno ovakvim odnosom prema detetu uvodi dete u mogucnost da i ono aktivno sluša.

EVO I NEKIH PRIMERA AKTIVNOG SLUŠANJA:

  1. Primer

Dete: (plačući) marko mi je uzeo kamion. 

Roditelj: loše se osećaš zbog toga – nije ti pravo kad on tako nešto uradi

Dete: pa, naravno!

  1. Primer

Dete: nemam s kim da se igram. Strahinja je otišao na letovanje s porodicom. Ne znam šta ovde da radim

Roditelj: nedostaje ti strahinja za igru i pitaš se čime bi mogao da se zabaviš. 

Dete: da. Voleo bih da smislim nešto. 

  1. Primer

Dete: čoveče, kakvu sam groznu učiteljicu imao danas! Uopšte mi se ne dopada. Prava je baba žvaka.

Roditelj: izgleda da si stvarno razočaran svojom učiteljicom.

Dete: naravno da jesam.

  1. Primer

Dete: tata, pogodi. Primljen sam u košarkaški tim. 

Roditelj: ti se zaista sjajno osećaš zbog toga

DETE: I te kako!

  1. primer

DETE: Tata, kada si bio dečak, šta ti se dopadalo kod devojčica? Šta je to što si stvarno kod njih voleo?

RODITELJ: Izgleda da se pitaš kakva treba da budeš da bi te dečaci voleli? Jesam li dobro razumeo?

DETE: Pa, da. Ne znam zbog čega, ali kao da me baš i ne vole, a ja ne znam razlog.

Pročitajte i Stavovi koji treba da prate aktivno slušanje