Scenario:
Narator:
Bila je jedna žena mnogo lijena, pa je pomalo radila, a pomalo spavala. Govorio joj muž. (izražajno, poluglasno čita naglašavajući ključne riječi).
Muž:
„ More, predi, ženo; košulje mi se pocijepaše, rublje mi se poderaše; djeca su nam ogoljela.” (prilazi ženi rukom usmjerenom ka njoj govori).
Žena:
„ More, predem ja, čoveče, kako da ne predem, ali ovo prokleto klupko nikako neće da poraste“(žena pognute glave, u ruci drži klupko i nesigurna u svoje riječi govori).
Narator:
Tako dođe jednom Sveti Sava u to selo, a žena se ova dosjeti pa ga pozove da čita molitvu njenom klupku, ne bi li postalo veće. Čim je stupio u kuću ove neradne žene, Sveti Sava je vidio šta je. Zato odmah otvori knjigu i stane glasno govoriti.
Sveti Sava:
Porani, Jelo, i odocni, Jelo,
i porašće ti klupko, jelo.
Porani, Jelo, i odocni, Jelo,
i porašće ti klupko, jelo.
Narator:
Ponavlja to Sveti Sava kao da čita iz knjige, a žena sagnula glavu pa se samo krsti. Kad vidje da Sveti Sava čita samo to, ona mu rekne:
Žena:
„ Zar, samo to duhovniče?“ (krsti se i dok narator govori i u toku svog govora).
Sveti sava: „ Samo to, snaho, samo to. Samo će ti od toga porasti klupko i ni od čega drugog” (smireno, glasno i jasno govori).
Narator:
„ Sjeti se žena i zastidi se, pa kad Sveti Sava ode, ona poče presti; uveče posjedi malo više,ujutro ustane malo ranije, i klupko poče brzo da raste” (postiđeno,žena pognute glave uzima klupko i pred).
Narator – pouka:
Ovom malom pričom poučio nas je Sveti Sava velikoj mudrosti, da ne očekujemo da se desi čudo samo od sebe već da samo radom dolazimo do uspjeha.
Tekst priredila: Mala škola
